prva ekipa slobode se lošom igrom i još lošijim rezultatom oprostila od sezone. u zadnjoj utakmici koja se igrala za prestiž, bolji su bili gosti iz sračinca koji su pobijedili rezultatom 1:4.
za slobodu su nastupili: valentić - hižak, vindiš, đurasek (puclin), pomper - lončar, nježić (kolačko) - malnar, sečan, besek (al-naema), knok.
gosti su poveli već u 7. minuti iz (nepotrebnog) kaznenog udarca, da bi tri minute kasnije već imali 0:2. u 23. i 25. minuti su još dva put zabili i time je utakmica bila riješena, jer sloboda u subotu nije bila u mogućnosti napraviti bilo kaj. čak je i počasni pogodak malnara (krasan udarac iz daljine) dokaz tome, jer su takvi udarci jedino kaj je sloboda mogla. a i to je bilo rijetko.
prva minuta utakmice je pokazala da bude opet igral samo zadnji red i malo zadnji vezni igrači. dodavali su se minutu - dvije, ali bez mogućnosti da proslijede loptu prednjem redu, koji je bil potpuno indisponiran. nisu bili raspoloženi za igru niti trkački, ali ni organizacijski. stanje najbolje pokazuje podatak da su prvi udarac prema golu gostiju uputili tek u 32. minuti, pri rezultatu 0:4. na žalost, niti taj ih rezultat nije potaknul da promijene igru. malo živosti su unijele prve zamjene u ekipi (prva još u prvom poluvremenu, kad je trener umjesto stopera đuraseka, u igru uvel puclina, a zadnji red ostavil da igra sa samo tri igrača). međutim, ta je živost prestajala na 30-tak metara od protivničkog gola, a i to vjerojatno zbog toga jer su gosti bili više nego zadovoljni velikim vodstvom.
zaključak sezone bi mogel biti otprilike slijedeći: klub se prije svega treba posložiti u organizacijskom dijelu, a odmah nakon toga treba pristupiti slaganju ekipe. a to otprilike znači da bi trebalo dovesti po nekoliko igrača u svaki dio ekipe, od obrane do napada, odnosno od nule formirati cijelu seniorsku ekipu. takvoj ekipi priključiti one igrače iz postojećeg kadra, koji su u mogućnosti izboriti se za mjesto u ekipi. u suprotnome, bojim se da ovakva ekipa nema velike šanse niti u županijskoj ligi. a o nekom normalnom funkcioniranju u trećoj da ni ne govorim.
a najveći je problem da vremena baš i nema previše.
Nema komentara:
Objavi komentar