u predzadnjem kolu juniorske lige sloboda je na gostovanju u odličnoj utakmici odigrala protiv domaće koprivnice 2:2.
za slobodu su nastupili: hirš - erdelja, vindiš, nježić, kučko - hižak, lončar - puclin (šviglin), malnar, besek - srnec (ćosić).
utakmica je bila odlična za gledati. s puno akcija, neiskorištenih prilika i četri gola.
osim u prvih i zadnjih 15-tak minuta, slobodaši su bili dominantnija i kvalitetnija ekipa. početak utakmice (u koju su dečki ušli, nebum rekel neozbiljno, nego više zaigrano) su prespavali i dozvolili domaćinima da naprave pritisak, pa se onda probudili i preuzeli igru, loptu i teren sve do pred kraj utakmice, kad su neki počeli padati u igri zbog umora. hižak i vindiš su igrali do kraja bez obzira na šepanje uzrokovano grubim startovima domaćih, a lončar (nakon pet tjedana stanke zbog povrede se zbog nedostatka igrača vratil u puni pogon i u dva dana odigral drugu cijelu utakmicu) je već na poluvremenu tražil zamjenu, budući da po svojem mišljenju nije bil u mogućnosti kvalitetno odigrati do kraja. međutim, dečki se nisu predavali (uz mali nagovor trenera i suigrača), stisnuli su zube i odradili utakmicu do samog kraja, koji je opet pripal njima, jer su unatoč umoru i šepanju htjeli završiti utakmicu onak kak je izgledala većim dijelom - pobjedom. na žalost, to im nije uspjelo.
domaći su prilično rano iskoristili jednu grešku slobodaša i poveli. kaj je izgleda raspalilo naše dečke. jer, u slijedećih sat vremena na terenu je bila samo sloboda. golovima malnara i beseka, prvo su izjednačili, a onda i poveli. domaći su izjednačili pred kraj utakmice, jednim slučajnim, ali lijepim golom u rašlje iz okreta.
o greškama slobodaša namjerno danas nebudem. iz jednostavnog razloga kaj je ova ekipa sastavljena od igrača s različitim nogometnim putevima i prijeđenim školama. a ni rezultat nije posebno važan, osim kaj je lijepo ostvariti dobar rezultat. najvažija je stvar jučer bila to da su se dečki na terenu odlično zabavljali. da su igrali za gušt. da su izlaske/ulaske igrača popratili pljeskom. i da su u svlačionici završili zajedničkim pozdravom. u takvom je ozračju trener medved možda trebal zadnjih par minuta poslati na teren i zadnjeg igrača s klupe, hercega, pa makar bi to značilo drugačiju igru u završnici.
međutim, moram spomenuti dobre stvari u igri. prije svega golovi;
prvi je bil mat u dva poteza. lončar je na sredini terena prešel nekoliko metara i dal jednu dugu, visoku loptu do malnara, koji je lobal istrčalog golmana i još uspjel otrčati do gola za slučaj da lopta ne uđe u mrežu (nije bilo potrebno).
drugi je bil nakon malo duže akcije. započel ju je opet lončar, koji je dodal na desnu stranu do gol-aut linije (opet) malnaru. on je prošel jednog (ili dva?) igrača i vratil ju na liniju kaznenog prostora, di ju je u sredini primil srnec. njegov je udarac golman obranil, ali je natrčal besek i pospremil ju u gol za vodstvo.
druga lijepa (i važna stvar) je vezni red slobode. lončar, hižak, malnar i besek su izluđivali domaće igrače. bilo je svega; kratkih točnih dodavanja, dugih točnih dodavanja, driblinga (pri tome moram spomenuti i puclina, koji je to često radil u svojim karakterističnim prodorima), dodavanja petom, proturanja lopti kroz noge, a najjače je valjda bilo igranje petom kroz noge suparničkog igrača.
nek se ostali igrači ne srde na mene. ne da su oni odigrali loše, ali su veznjaci bili ti koji su zaslužili da ih se posebno spomene zbog stvarno prekrasne igre kojom su veći dio tekme domaće igrače spremili u mali džep.
za kraj ovog izvještaja, ekipa koja je jučer igrala u koprivnici:
filip hirš:
zadnji red: desni bočni erdelja, desni stoper vindiš, lijevi stoper nježić, lijevi bočni kučko:
s lijeva na desno; besek, srnec i malnar:
lijevo malnar, sasvim desno puclin, i par zadnjih veznih; lijevo lončar, desno hižak.
Nema komentara:
Objavi komentar