seniorska ekipa slobode je pobjedom 2:3 u kotoribi kod jesenskog prvaka graničara spriječila domaćine da nakon poraza nedeljanca dođu na samo bod zaostatka.
po lijepom, vrućem vremenu i dobrom terenu, sloboda je protiv kandidata za vrh tablice odigrala jedno od najboljih poluvremena prvenstva. iako je popis povrijeđenih još uvijek velik i iako su u početnoj postavi nastupila dvojica rekonvalescenata koji nisu trenirali tjednima, prvo je poluvrijeme sloboda pokazala kak se nogomet treba igrati.
na utakmici su nastupili: valentić, lončar, vindiš, nježić (c), kolačko, stanković, sečan, besek, hižak (puclin), malnar, knok (al-neama).
od domaćina sam očekival puno veći pritisak na početku utakmice. međutim, prvih desetak minuta je prošlo u njihovom držanju lopte na sredini terena, bez ozbiljnijih pokušaja prolaska prema slobodinom golu. to je slobodašima pokazalo da trebaju preuzeti inicijativu. točnim dodavanjima su iz igre izbacivali domaće igrače i ubrzo nakon početka utakmice prvi put zaprijetili. knok je izašel sam pred domaćeg golmana, ali je ovaj bil uspješniji. udarac malnara (čini mi se) s nekih 18 metara je bil uvod u vodstvo slobode, jer je par minuta kasnije s iste udaljenosti besek najljepšim golom na utakmici pogodil lijeve golmanove rašlje.
primljeni gol i nemogućnost da naprave kakvu-takvu opasnu akciju je domaće prilično zbunil. a to su uskoro iskoristili lončar, koji je prvo prevaril jednog igrača, pa onda između dvojice lijepo poslal loptu prema gol-aut crti kam je u međuvremenu utrčal sečan. njemu je bilo lako poslati povratnu loptu pred domaći gol, gdje je dobro postavljen i precizan bil stanković i zabil za rezultat poluvremena.
nisu to bile jedine prilike, jer je knok zatresel vratnicu, a na obje strane je bilo par manje opasnih pokušaja koje su golmani rješavali. interesantno je da su domaći prvi put pucali u okvir našega gola nakon valjda pol sata igre.
u drugo poluvrijeme su domaći krenuli bez mladih igrača koje su obavezni imati i očito glava punih trenerovih kritika na poluvremenu. jer, pritisnuli su slobodu u obrambenu polovicu. samo kaj nisu imali par raspoloženih igrača koji bi pritisak iskoristili i zabili za smanjenje rezultata.
prvu zamjenu je trener slobode napravil prisilno. u jednom skoku prema lopti glavama su se sudarili jedan domaći igrač i hižak. na žalost, lošije je prošel hižak, kojem je u trenu iskočil ogroman podljev na čelu (udaril je protivničkog igrača u zatiljak) i koji zbog bolova i vrtoglavice nije bil u mogućnosti nastaviti utakmicu.
međutim, prisilna zamjena nije smela slobodaše. dapače, kak su se domaćini trošili, slobodaši su počeli organizirati sve ozbiljnije akcije. u jednoj takvoj je bashar al-neama izbjegel zaleđe na nekih 30-tak metara od gola, izašel sam pred domaćeg golmana i poslal loptu ispod njega u gol za velikih 0:3.
naravno da su stalni pokušaji domaćih morali rezultirati ozbiljnim udarcima prema golu, koje nisu iskoristili ni iz gužve. međutim, nakon jednog takvog napada, u gužvi u vlastitom kaznenom prostoru, je kolačko udaril loptu rukom i dal priliku domaćima da iz penala smanje rezultat. meni se iz daljine činilo da je loptu udaril ramenom, ali je penal bil ispravno dosuđen, prema njegovom vlastitom priznanju kasnije.
igra se do kraja svodila na neprecizne pokušaje domaćih iz igre i slobodnih udaraca (od kojih su neki bili dosuđeni po priličnom čudnom kriteriju, očito na poticaj domaćih igrača i publike). iz jednog takvog slobodnog udarca s nekih 20-tak metara, domaći su u zadnjoj minuti zabili i drugi gol, ali je to bilo sve kaj su mogli napraviti. a raspoloženje slobodašima se još popravilo nakon kaj su saznali da su direkni suparnici u donjem dijelu tablice remizirali. čime je sloboda skočila mjesto više na tablici i ostala u poziciji da uspješnim igrama do kraja prvenstva preskoči još dvije ekipe.
Nema komentara:
Objavi komentar