ivankovićeve (busbyjeve) bebe su imale 15.08. u podevčevu vatreno krštenje u kup utakmici drugoga kola, u kojoj su se plasirali dalje boljim izvođenjem penala nakon kaj je utakmica završila 2:2.
većini prvotimaca (juniorima i kadetima) je ovo bil prvi službeni kontakt s mužima koji igraju u 2. županijskoj ligi. od kojih su možda tehnički bolji, ali zato nisu po pristupu utakmici.
utakmica je započela dobro kaj se rezultata tiče. u prvom poluvremenu su poveli 2:0, nakon jedne uspješno završene akcije lončara, puclina i strijelca stankovića, te penala koji je realiziral puclin.
međutim, kak je poluvrijeme išlo kraju, tak je i padala igra slobode. posebno u prednjem redu. dobar je primjer j. puclin (1993.), koji je na desnom veznome imal nekoliko dobrih prodora. pa su ga nakon toga nekoliko put domaći faulirali (rezultat toga je povreda gležnja), pa je u nastavku utakmice izgledalo da se više ne usudi ići prema naprijed.
u drugom poluvremenu je sloboda igrala loše. prema naprijed s puno ispucavanja i pokušaja solo prodora, i uz malo kretanja po terenu.
domaći su to iskoristili, pa su prvo smanjili iz gužve nakon kornera, a onda i izjednačili nakog katastrofalne pogreške slobodinog stopera, koji je stajal i gledal kak ga lopta prelijeće i kak domaći igrač trči za njom i izlazi sam pred golmana. i zabija, naravno.
nakon izjednačenja su se slobodaši malo trgnuli i počeli opet napadati, kaj je rezultiralo još jednim penalom. nažalost, drugi penal je pucal đurasek i nije ga iskoristil. pucal je prek gola.
uz 4 ili 5 kartona, domaći su utakmicu završili s igračem manje, zbog drugog žutog.
sloboda je igrala u sastavu: valentić (banfić) - lončar, đurasek, petak (kolačko), novaković - stanković, besek, j. puclin, sambolec (nježić) - v. puclin - nježić (knok)
nakon završetka utakmice prišlo se pucanju penala. domaći igrač je već u prvom pokušaju promašil cijeli gol, dok su ostala četvorica bila uspješna. slobodaši su svih pet penala uspješno izveli i na taj se način plasirali u 3. kolo kupa.
inače, teren u podevčevu je jedan od najkraćih i najužih terena koje sam ja u životu vidjel. ako nije i apsolutno najmanji.
sva sreća da je sloboda povela. jer da su domaći slučajno poveli, takav teren je dušu dal za braniti se i igrati bunker. tak da ne vjerujem da bi sloboda uspjela izjednačiti da se rezultat kretal drugačije.
Nema komentara:
Objavi komentar